Talasna dužina

Talasna dužina transverzalnog talasa u sinus-formi

Talasna dužina, simbol λ (grčki: lambda), je najmanja udaljenost dviju tačaka iste faze pokreta jednog talasa. Pri tome dvije tačke su u fazi kada se na isti način u vremenskom razmaku pokrivaju i njihova amplituda ima isti smjer pokreta. Kod vodenih talasa, talasna dužina odgovara razmaku između dva brijega ili dviju dolina. Talasna dužina je prostorno analogna periodnoj dužini.[1][2][3]

Zato vrijedi:

pri čemu je c brzina prostiranja ili brzina faze i f frekvencija talasa. Brzina prostiranja ima veliku važnost u uslovnosti talasne dužine i frekvencije.

  • = talasna dužina elektromagnetnog zračenja ili naprimjer zvuka
    • pri čemu = brzina svjetlosti u vakuumu = 299.792.458 m/s ≈ 300.000 km/s = 3 · 108 m/s
      ili
    • = brzina zvuka u zraku = 343 m/s pri 20 °C
    • = faktor fazne brzine (indeks prelamanja)

Ljudsko oko reagira na svjetlost talasne dužina između 711 nm (crvena boja) i 389 nm (ljubičasta boja). Pčele vide naprimjer i ultraljubičasto zračenje kraćih talasnih dužina, ali ne mogu vidjeti crveno svjetlo.

Brzina svjetlosti je u većini medija niža nego u vakuumu,što znači da ista frekvencija odgovara kraćoj talasnoj dužini u nekom mediju u odnosu na vakuum:

kada svjetlosni ili neki drugi elektromagnetni talasi prelaze iz jednog medija u drugi za koje je indeks prelamanja poznat, njihova talasna dužina se smanji ovisno o indeksu prelamanja ali se frekvencija ne mijenja.

Talasna dužina u tijelima iznosi pri čemu je talasna dužina u vakuumu.

Talasne dužine elektromagnetnih talasa se uzimaju kao dužine u vakuumu bez posebne oznake.[4][5]

  1. ^ Raymond A. Serway; John W. Jewett. Principles of physics (4th iz.). Cengage Learning. str. 404, 440. ISBN 0-534-49143-X. 
  2. ^ A. A. Sonin (1995). The surface physics of liquid crystals. Taylor & Francis. str. 17. ISBN 2-88124-995-7. 
  3. ^ Brian Hilton Flowers (2000). "§21.2 Periodic functions". An introduction to numerical methods in C++ (2nd iz.). Cambridge University Press. str. 473. ISBN 0-19-850693-7. 
  4. ^ Keqian Zhang & Dejie Li (2007). Electromagnetic Theory for Microwaves and Optoelectronics. Springer,. str. 533. ISBN 978-3-540-74295-1. 
  5. ^ Theo Koupelis & Karl F. Kuhn (2007). In Quest of the Universe. Jones & Bartlett Publishers. ISBN 0-7637-4387-9. 

Copyright